Pretraži ovaj blog

Dobrodošlica

Dobro došli na mjesto gdje se okupljaju najveći gurmani. Nismo jedini, ali smo najbolji. ;)

srijeda, 29. svibnja 2013.

[Musaka za sestru i 300-ti post na blogu]: Klasična musaka s tikvicama

300-ti post na blogu, a ukoliko ste dosada pregledali ih sve, naići ćete možda na 4-5 (manje-više) koji su isključivo vezani uz nekakvu kulinarsku tematiku, na određene namirnice uključujući začine i mirodije ili da se izrazim na engleski "tip & trick" postove bloga. Kad sam otvorio grupu na Facebook-u nisam namjeravao zabavljati se i pisanjem bloga, jer sam tada bio totalni amater što se bloganja tiče, radio sam i smatrao kako tada neću imati dovoljno vremena da se posvetim svemu tome, jer bih u jednom dobrano kiksao. Ipak ne možemo svi biti rođeni za sve, isto tako ne možemo svi biti svestrani jer osobno sam upoznao dosta ljudi koji su za sebe govorili kako su svestrani, premda je takvih bilo i na mojem bivšem radnom mjestu. Jedna žena je tako bila odlična kuharica, slastičarka, konobarica ( po njezinoj priči naravno ), a kako je vrijeme prolazilo dokazala je sasvim suprotno, te da od svega navedenoga nije bila zapravo ništa, osim da je imala puna usta hvaljenja o sebi. No, dobro da sada previše ne moraliziram i kritiziram htio sam samo reći kako je meni sve ovo jako brzo proletilo, kao i ovaj 300-ti post kojega trenutačno tipkam. Recepti na početku pisanja bloga su mi zbilja bili tzv. šturo napisani , fotografije nisu bile baš za nekakvu pohvalu, bile su samo s završnom fazom izrade određenoga jela, niti sam toliko posvećivao se pisanjima uvodu kao što to danas radim. No kako je vrijeme prolazilo blog sam odlučio "podići" na malo veću razinu, te unijeti mnogo više noviteta koji će pomoći svima koji žele skuhati nešto, nešto novo naučiti ili pročitati nešto poučno iz uvoda ili kompletno cijeli recept u kojima detaljno opisujem kako postupati s određenim namirnicama, pa zatim "brzinske" recepta s obzirom u kakvim vremenima danas živimo i malo tko si može priuštiti kuhani i kvalitetni obrok. Svaki moj recept ima svoju priču, premda isto tako znam da i oni koji me redovito prate i gledaju moje objave, apsolutno ne čitaju što sve pišem, nego ono klasično prelijetanje postova i gotovo. Na blogu dosada vjerovali Vi ili ne nemam niti jedan recept za pravu musaku, barem ne onakvu na koju smo naučili i koja je često viđena na našim stolovima. Među najpoznatiji su klasična musaka od krumpira i mljevenoga mesa, pa zatim musaka od kelja i francuska musaka ( iliti francuski krumpir) uz dodatak krumpira, kuhanih jaja i kobasice. E sada dolazimo do jedne polemike, a ta je kako se točno i ne zna njezino podrijetlo. Neki će reći da je ona nastala u Turskoj, neki će reći da je nastala u Grčkoj, a zatim je zaživjela i na našim prostorima gdje smo je mi naravno modificirali. I sada jednostavno kada biste nekome trebali objasniti što je musaka, njezino podrijetlo i sam način pripreme dovelo bi Vas možda u malo nezgodnu i konfuznu poziciju. Ja ću samo reći odakle god da je musaka potekla svaka je fina i ukusna na svoj način, bez obzira da li se radi o mesnoj ili nekakvoj vegetarijanskoj izvedbi, premda bih se prije odlučio za nekakvu vegetarijansku, jer nisam veliki ljubitelj proteina. Ne mislim se praviti nešto previše pametan kao što to drugi rade silujući Google o određenim namirnicama i hrani, pa se prave pametni po svojim blogovima kako su upućeni u kompletno cijelu gastro scenu diljem cijele planete, pa ću Vam prikačiti jedan link gdje Wikipedija piše o podrijetlu i pripremi origigi musake, pa tko voli neka izvoli. Na Vama je da vjerujete u što god želite. ; )  Kako sam već prije rekao da na blogu nema niti jedan recept koji bi se odnosio na musaku, došao je red i na nju, premda većina Vas zna kako se radi, a ovaj recept posvećujem svojoj sestri koja je otišla na samostalni život i koja je u fazi učenja i istraživanja gastronomije i kulinarstva globalno. Ovoga puta sam se odlučio za onu klasičnu musaku uz dodatak svježih tikvica. I to iz razloga jer će tikvice pustiti svoju vodu tokom pečenja, a musaka kao i svaka druga, uključujući i lasagne koje je nakon pečenja ostaviti najmanje sat vremena kako bi se svi sokovi od pečenja stegnuli i upili u krumpire i tijesto i kako jelo bilo kompaktnije i naravno vizualno ljepše tokom posluživanja.Isto tako svaku vrstu musake je najbolje peći u vatrostalnom posuđu kako bi se sa svim stranica posude moglo vidjeti da li je pečena ili nije, premda to ne važi za sve druge iskusnije, no eto to je također još jedan savjet više. Pa zatim kada sve složite u posudu, prekrijte je aluminijskom folijom kako bi se krumpir, povrće i meso uparilo i kako sam vrh musake tokom početne faze pečenja ne bi zagorio.Krumpire možete i prethodno cijele skuhati, oguliti ih , te slagati redoslijedom kako to obično i radite, no ja stavljam prijesni krumpir iz razloga što se natopi svim sokovima od mesa, začina, dok mi je kao kuhani musaka više suha i ne gratinira se po mojem ukusu i kako bih ja to volio. To bi za sada sve bilo od mene, prijeđimo na recept. : )


Sastojci potrebni za nadjev :

  • 1,5 kg miješanog mljevenog mesa ( svinjetina i junetina, a za "lakšu" varijantu možete upotrijebiti i mljevenu piletinu, puretinu ... )
  • 2 srednje glavice crvenoga luka
  • soli i crnog mljevenog papra po ukusu

Dodatni sastojci :

  • 2 kg krumpira ( crvenoga, on je najbolji za pečenje, a u nedostatku istoga možete i bijeli upotrijebiti )
  • 2-3 srednje tikvice ( cca 500 g )


Sastojci potrebni za gratiniranje :

  • 3 kisela vrhnja ( 3 x 180 g )
  • 2 dl mlijeka
  • 2 jaja 
  • soli po ukusu


Postupak :

Krumpire ogulite, narežite na srednje ploške, posolite i ostavite sa strane.S tikvicama također napravite isto, samo ih narežite na duže trake i ostavite sa strane kako bi pustile suvišnu vodu i kako bi se iz izvukla gorčina.


U međuvremenu na plitkoj masnoći pirjajte sitno sjeckani crveni luk dok ne postane staklast. Dodajte miješano mljeveno meso i pirjajte ga sve dok ne prestane puštati vodu, a kasnije po potrebi malo podlijevajte vodom sve dok ne razbijete mesne grudice. 


Na krumpire poslažite red tikvica koje ste prethodno ocijedili od vode. 



Na red krumpira i tikvica raspodijelite prethodno pirjano mljeveno meso. 



I tako slažite redom, sve dok ne potrošite krumpire, tikvice i mljeveno meso.
Pred sam kraj završite s krumpirom.


Tepsiju prekrijte aluminijskom folijom i stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 C oko 30-tak minuta, a u međuvremenu pripremite gratin smjesu.

U dublju posudu dodajte kiselo vrhnje, mlijeka, soli i jaja, te dobro izmiješajte da dobijete homogenu smjesu.

Krumpire izvadite iz pećnice, uklonite foliju, te na nekoliko mjesta nožem lagano probodite krumpire kako bi se gratin smjesa mogla se uvući između mesa i povrća.




Krumpire prelijte gratin smjesom, tepsiju lagano rukama protresite kako bi se nadjev ravnomjerno raspodijelio.


 Vratite natrag u pećnicu i pojačajte temperaturu. Ja sam koristio opciju "donji i gornji grijač 200 C, na još nekakvih 40-tak minuta ili gratinirajte sve dok na vrhu ne dobije lijepi zlatno-smeđu boju.

Poslužite toplo uz sezonsku salatu po izboru.









Bon Appétit




petak, 24. svibnja 2013.

[Pogodi od čega je?] : Krem juha od rotkvica

Sjedim pred računalom i doslovno buljim u monitor ne znajući što da uopće napišem u uvodu. Zadnji par dana nemam nikakve inspiracije, sve mi je ravno i stalno mi se spava, a to sve zahvaljujući sinusima s kojima nisam imao duži niz godina problema, no eto opet se pojavilo. To vjerojatno mogu zahvaliti propuhu u stanu, mojom krivicom naravno jer smo prije nekoliko dana roštiljali, a za večeru mi je ostalo višak ćevapa koje sam pekao u stanu i naravno kako je stan malen sve se zadimilo i zapušilo i trebalo je sve dobro prozračiti. Nije da sam doslovno stajao na tom propuhu, ali i onih par minuta koje su me udarale skupo su me koštale. Dakle, radio sam jednu finu i brzu krem juhu od rotkvica za koju vjerujem da se ne nalazi često na Vašim stolovima pa sam je i s toga odlučio objaviti, s obzirom kako juhe slabo objavljujem na blogu, došao je red na još jednu. Pogodna je i za one koji su u žurbi i ne stignu kuhati, ali onda se barem nakon napornoga dana ili posla možete zasukati rukave i napraviti si barem juhu koja će Vas okrijepiti i zagrijati. Umjesto rotkvica možete upotrijebiti i špinat, blitvu, kelj, dakle sve vrste lisnatog povrća. Dan kada sam radio ovu juhu meni je bila dovoljna ona za cijeli dan s obzirom kako se baš i ne bavim ne znam kakvom fizičkom aktivnošću. Naravno nitko od moje obitelji nije mogao pogoditi od čega je juha zapravo. Pogađali su i pogađali, ali bezuspješno, pa čak i kada su je probali. Samo im nije bilo jasno odakle mi blitve i špinata kod kuće jer niti jednog niti drugoga nije bilo kod kuće, niti u dubokom zamrzivaču. Samo mogu reći da su se oduševili juhom, a i ja također. Znate i sami da rotkvice su uglavnom paprenasto-gorkastog okusa, no u ovoj priči glavnu ulogu nije imala rotkvica ( rozi plod ), već njezino lišće. Ukoliko niste ljubitelj rotkvica samo Vam mogu reći da probate, nećete požaliti, dapače. : )



Sastojci :

  • 300 g lišća od rotkvica
  • 50 g rotkvice 
  • 2 l povrtnog temeljca  ( možete prokuhati vegetu ili zamjenu za nju - najbrži način za nekakav povrtni temeljac s obzirom kako je ovo jedan brzinski recept )
  • 1 manja vezica svježeg peršinovog lišća
  • soli i bijelog mljevenog papra ( po ukusu )



Sastojci potrebni za zapršku :

  • ulje i brašno ( ovisno o količini koju ćete raditi, ja osobno ovdje nemam nikada mjeru, sve radim odokativno - brašno sam opet koristio ono tip 1600 - za crni kruh jer reagira mnogo bolje i drugačije nego li ono klasično bijelo, glatko brašno. Drugim riječima da svako jelo koje zahtijeva da se malo zgusne će tokom stajanja to brašno omekšati i nabubriti pa nema potrebe da se dodava ne znam koja ogromna količina zaprške, ionako sam odrastao na jelima s zaprškama, pa sam živ i zdrav. )



Dodatni sastojci :

  • prilog po želji za juhu ( koristio sam rižu kao prilog ovoj juhi, a Vi možete bilo što drugo i ono što najviše volite i što Vam najviše odgovara )




Postupak :

Rotkvice dobro operite pod mlazom mlake vode, te ih odvojite od lišća i onog mesnatog ( rozog dijela ) i stavite u jednu dublju posudu s vodom i ostavite najmanje pola sata da se kvasi.





Dok se rotkvice kvase u međuvremenu na zagrijano ulje dodajte brašno i pržite ga uobičajeno do zlatno-smeđe boje, baš kao što radite i sa svakom drugom zaprškom.

Na isprženu zapršku dodajte povrtnoga temeljca, vratite natrag na vatru i pjenačom miješajte sve dok se ne počne zgušnjavati. Posolite i popaprite po ukusu, a nakon toga dodajte rotkvice i lišće rotkvice sitno nasjeckano,peršinovo lišće  i kuhajte oko 10-tak minuta. Dodao sam pred sam kraj kuhanja rotkvicu jer joj nije potrebna velika termička obrada. Čisto toliko da omekša i da se kasnije možete izmiksati.




Kada prokuha juhu prebacite u samostojeći blender ili štapnim mikserom usitnite do želje gustoće i prokuhajte još nekakvih 5 minuta .



Poslužite toplo, uz prilog kuhanu rižu ili nešto drugo što smatrate da bi najbolje odgovaralo ovoj juhi. ; )









Bon Appétit



subota, 18. svibnja 2013.

[Što je zapravo što?] : Gratinirana pogača s pikantnim nadjevom

Ova pogača je nastala prije nekoliko mjeseci kada je snijeg prekrio gotovo pa cijelu Slavoniju i Baranju i odtada se vuče na mojem računalu i čeka da ugleda svjetlost dana kada će se objaviti. Gledajući realno i s moje strane i struke kuharstva ovo toplo predjelo ne mogu nazvati pita iz razloga što se u kuharstvu točno zna što je pita, štrudla-savijača, gužvara, a isto tako isto to možete pitati i bilo kojeg drugog kuhara koji će Vam reći da su pite isključivo od prhkoga tijesta,  štrudle i savijače su od gotovih ( tankih kora - vučenoga tijesta ), a gužvare od dizanoga tijesta. Naravno da se u ovom slučaju neće pronaći puno mojih istomišljenika, no u kuharstvu za sve vrste tijesta postoje točni termini kojih se ja moram držati. Isto tako svaka regija u svijetu ima svoje nazive, uzmimo za primjer Bosnu i Hercegovinu koja po mojem mišljenju ima jako finu kuhinju i specijalitete među kojima se nalaze njihove famozne pite od zeljanica, sira ... i burek koji je isključivo od  mesa. Premda se sve navedene i druge isključivo zovu pite, burek je jedino burek od mesa jer to tako stoji kod njih, kao što je u drugim europskim zemljama i Americi razno-razni slatki i slani tart-ovi, galette, pa zatim empanade, pancerotti ...
Kako god da ih sve zovete sve su podjednako ukusni i fini, no ja se eto moram držati tih kulinarskih termina. Ovo toplo predjelo je vrlo izdašno, a može biti i kao nekakva brzinska zamjena za ručak ili večeru. Ukoliko ne konzumirate slaninu, možete umjesto nje upotrijebiti bilo koju drugu vrstu suhoga i dimljenoga mesa ili uopće ne morati stavljati ništa mesnato. Osobno sam stavio sušene slanine zbog boljeg mirisa i arome.





Sastojci potrebni za dizano tijesto :


  • 600 g crnog brašna ( tip 1600 - možete i obično staviti, no ja sam bijelo izbacio iz prehrane iz razloga što je obična, da ne kažem suha i nikakva kalorija koja skoro pa da i nema nikakve hranjive vrijednosti )
  • 1 dl toplog mlijeka ( nikako vrućeg )
  • 1 kocka svježeg kvasca
  • 1 čajna žličica šećera kristala

  • + mlake vode po potrebi ( da dobijete mekano i homogeno tijesto )
  •      i brašno za razviti tijesto



Sastojci potrebni za nadjev :


  • 4 srednje glavice crvenoga luka
  • 200 g sušene slanine ( ili bilo koje drugog sušenog i dimljenog mesa )
  • 2 jaja ( po mogućnosti domaća )
  • 3 kisela vrhnja
  • soli i bijelog mljevenog papra ( po ukusu )




Postupak :


Kao i kod svakog drugog dizanoga tijesta, i kod biskvitnih tijesta pobrinite se da prije same pripreme sve namirnice budu sobne temperature. U manju posudicu dodajte toplog mlijeka ( nikako vrućeg mlijeka jer ćete "spžiti" kvasac  i uništiti njegovu funciju fermentacije ), te dodajte šećer, izmiješajte i stavite svježeg kvasca u vodu iskidanog na sitnije komade.Umjesto mlijeka možete staviti i vodu, no ja osobno više volim mliječno nego krušno pecivo-kruh. Ostavite sa strane da uskisne. 


 Brašno prosijte od eventualnih nečistoća koje se mogu naći u njemu i kako biste brašno "prozračili".


Uskisnuli kvasac dodajte u dublju posudu, dodajte prosijano brašno i umijesite glatko tijesto. Po potrebi kasnije dodavajte tople vode sve dok ne dobijete mekano tijesto. 



Tijesto kao takvo premažite s vrlo tankim slojem ulja, prekrijte kuhinjskom krpom i ostavite na toplome mjestu da diže. Ukoliko niste na "ti" s vremenom uvijek možete kupiti gotovo dizano tijesto ili upotrijebiti onaj "garant" mješavinu kvasca kako biste ubrzali sam proces izrade, no meni je uvijek draže napraviti domaće. 


Dobiveno i dignuto tijesto prebacite na pobrašnjenu radnu površinu, te ga podijelite na dva dijela. Od 600 g brašna dobio sam oko cca 1200 g tijesta. Svaku "bulu" (loptu) tijesta još jednom premijesite i ostavite sa strane da se još jednom diže. 


Svaku bulu tijesta razvaljajte i složite u tepsiju koju ste prethodno premazali s vrlo tankim slojem ulja i ostavite da se još jednom diže na toplom mjestu dok pripremate nadjev. 



Za nadjev u dubljoj posudi i na malo ulja ( ovisno da li ja slanina mesnatija ili masnija ) pirjajte slaninu nasjeckanu na sitnije kocke sve dok ne postane hruskava, a zatim dodajte luk nasjeckan na listiće srednje debljine i veličine. Nadjev malo ohladite, a zatim dodajte kiselog vrhnja, jaja, soli i bijelog mljevenog papra po ukusu.








 Gotovi nadjev ravnomjerno rasporedite po tijestu. U nadjev isto tako možete dodati i svježega sira, svježeg kupusa, blitve, špinata, tko kako voli. 



Stavite odmah u prethodno zagrijanu pećnicu i gratinirajte  na 180 C oko 40-tak minuta, ovisno o pećnici ili sve dok ne dobije zlatno-smeđu koricu. Poslužite toplo, premda je meni i ohlađena ukusna, po želji uz čašu jogurta ili kiseloga mlijeka. ; )












Bon Appétit