Pretraži ovaj blog

Dobrodošlica

Dobro došli na mjesto gdje se okupljaju najveći gurmani. Nismo jedini, ali smo najbolji. ;)

ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

[Go green! :] Sok od mlade pšenice

Da živim još 150 godina, mislim da neke stvari neću nikada razumjeti. Ok, znam, nismo svi isti i dobro je da je tako, bezlično bi bilo da je vrt pun uniformnih biljčica, zabavnije je kad je šaren i nejednolik. Al' ipak, postoje neke temeljne stvari bez obzira na sve – biti fer i iskren, prema sebi i drugima. Sad bi neki bacili opsežne filozofije o tome šta znači biti fer, koliko čovjek može stvarno biti iskren.... ma zajebem sve teške filozofije oko toga, to su jednostavne stvari koje i trebaju ostati jednostavne bez 'pametnih' polemiziranja, koje i malo dijete bez vokabulara osjeti u sebi šta znače.  Osobno, najviše me boli laž...neki vole reći, bolje čuti ugodnu laž, nego gorku istinu... evo, stvarno ne kontam, pokušavam si zamislit osjećaj želje za ugodnom laži i ne mogu, jednostavno ne ide, preapstraktno mi. Nema te sitne laži koju bi lakše probavio nego ogromnu neugodnu istinu.Pokušavam si i zamislit da nekome uvaljujem ugodnu laž i živim s time normalno i neopterećeno...bome ni to ne ide, vidim samo scenarije brutalnog gastritisa, nesanice, gušenja i razbijenih ogledala. I zato mi nevjerojatno vidjeti i doživjeti da je nekome to pod normalno, da liježe u krevet bez grižnje savijesti i gleda sebe u ogledalu i pri tome osjeća ugodu.  Nisam svetac, niti mjerim druge ljude prema svojim moralnim načelima, poštujem, prihvaćam i volim ljude takvima kakvi jesu, al' jednostavno ne razumijem potrebu ljudi da glume nešto što nisu bliskim ljudima, žive s njima i skrivaju sebe zbog društvo/robo/novčane/ine koristi pod izlikom ljubavi i vezanosti. Svaki čovjek ima slobodu izbora, al' mislim da ta sloboda nije sloboda dok mora skrivati sebe. Takva sloboda su teški okovi koji koji rađaju unutarnji bijes, nezadovoljstvo, komplekse i psihičke probleme. Mama mi je jednom rekla, budi kakav jesi, možda će te takvu voljeti 1 od 100 ljudi, al' lakše ćeš hodat i disat bez teške maškarade koju bi morao imat na sebi da te voli svih 100. Al eto, većinom su svi pohlepni u želji da ih voli svih 100, pohlepni u želji i strahu da ne izgube zgodnu situaciju i okruženje u kojem su se našli... ali time polako i sigurno gube sebe, ispod onih svih namaza koje nabacuju godinama više se ni ne prepoznaju... da li ima išta tužnije nego kad čovjek izgubi sebe?

Pokušavam sklepati dovoljno vremena da natipkam zadnje dvije stvari za blog, uključujući i klasične stvari koje radim svake godine pred Božić i pred Silvestrovo.  Ovog puta neće biti recept, ali biti će nešto što je meni jako značajno, ali vjerujem i većini drugih ljudi. Riječ je o pšenici. U hrvatskim narodnim običajima svima je poznati 13.12. To je blagdan svete Lucije koja je ujedno bila štićenica slabovidnih i slijepih ljudi. Tada sadimo pšenicu u malene posudice, a one ujedno predstavlja plodnost kao i početak novog života, nečeg novozačetog. Prije nekoliko mjeseci sam saznao za sok od mlade pšenice i naprosto nisam mogao dočekati da nabavim pšenicu iz domaćeg eko uzgoja, posadim je, a zatim pravim sok od mladih izadanaka. Sama priprema je vrlo jednostavna, ne oduzima puno vremena,a što sok od te iste radi naprosto čovjek se nekada zapita da li je to zapravo moguće? Da, moguće je, ali samo ustrajnošću i upornošću i rezultati koji se ne mogu odviti preko noći, već je potrebno vremena, a pogotovo onda kada se odlučite za alternativnu medicinu. Sok od mlade pšenice služi kao detoksikacija, pun je antioksidansa, a negdje u literaturi se navodi kako je taj sok poznat još od doba Faraona. Pitam se zašto sam tek sada saznao za ovo?No dobro, ne žalim nikada nije kasno odlučiti se za ovakav potez s kojim ćete si poboljšati tjelesno stanje. Vrlo je dobar i za mršavljenje, prepun je klorofila koji obogaćuje kisik u krvi, a na youtube-u možete pronaći i nekoliko videa u kojima možete vidjeti kako su se ljudi izliječili od raka i sl. gadosti koje zahvati čovjeka. Pri konzumaciji soka trebate obratiti i pažnju na urin i na stolicu što će Vam laganim koracima početi dokazivati kako izbacujete toksine iz organizma. Ja osobno konzumiram svakog jutra natašte i to čisti sok koji je razrijeđen s vodom. Sam miris i okus je po klasičnoj travi koja raste na svakoj livadi, pa za one koji nemaju želudac i ne mogu se naviknuti mogu ga ukomponirati s različitim vrstama voća te tako dobiti odličnu i pravu bombu od smoothie-ja. Kad je izmiksate, filtrirajte je sok ostavite u plastičnim posudicama ili vrećica za led. Kao takve mogu stajati odd 6-9 mjeseci. Prateći fotografije dobiti ćete uvid kako je zapravo jednostavno, jeftino i jako efikasno. :) Jedino oko čega trebate voditi brigu je to da se samo posvetite pšenicu koju svaki dan trebate s špricom orošavati i kad dosegne određenu visinu škarama je isjeći do mladih izadanaka i prebaciti se na miksanje. 



U multipraktik ubacite isjeckanu pšenicu, te do pola nasipajte vode. Miksajte oko 1 minutu - manje više i ovisno o snazi multipraktika te o količini stavljene zelene mlade pšenice. Osobno Vam savjetujem da malo po malo dodajte kako ne biste opteretili noževe, a i samim time uništili ga. 


Sljedeća faza je faza filtriranja. Koristite gazu te dobivenu pšenicu prebacite u gazu. Ja si pomognem s štipljkama za rublje. Rukama dobro iscijedite gazu, a ostatak koji ostane u gazi je celuloza. Celuloza koja nije probavljiva za nas, niti za naš želudac. Čak niti taj dio ne bacam u otpad već ga na proljeće planiram koristiti kao kompost ili dekoraciju za prostor iza stana u kojemu tokom toplih i sunčanih dana puno provedem. 

S obzirom kako dugo stoji taj dio od celuloze gubi na klorofilu pa tako i dobija ružniju, nekakvu sivkasto-zelenkastu nijansu, no to je zanemarivo! :)

S obzirom kad sam saznao sve o soku mlade pšenice malo je tih stvari, zapravo posudica i načina na koje sam sve sadio pšenicu. Na svu sreću pa mi je ostalo još više od kilogram domaće eko pšenice no nju čuvam za proljeće i ljepše vrijeme kad ću je hraniti s domaćim kompostom kojega sam ljetos pripremao i hranio svoje biljke. 



Kako sam u uvodu naveo možete filtriranu pšenicu prebaciti u malene posudice od leda, te tako imati veću zalihu tokom cijele godine. Za one manje hrabrije toplo preporučam da ubacite u svoj sok i nekakvu voćku/e koje najviše volite, te ovakav napitak pretvorite u nešto što će Vas krijepiti, liječiti i u kojemu ćete naprosto uživati, a nakon toga obavite kod svojeg doktora opće medicine  vađenje krvi. To govorim za one skeptike koji ne vjeruju u prirodu, jer sve je oko nas, većina je stvari ljekovito. Samo se treba educirati i imati volje, jer tko će brinuti o Vama ako nećete sami za sebe, zar ne? ;)





srijeda, 16. prosinca 2015.

[Povodilja : ] Tagliatelle s brokulom i chipsom od piletine

Nisam od onih koji će slijepo slijediti tradiciju i način kako svi rade jer to nisam ja niti ću ikada biti.Neću kuhati i peći na isti način kao i drugi, neću kititi jelku kako to svi drugi čine, neću uređivati svoj dom kako to drugi čine,neću griješiti kako to drugi čine,neću se zalagati za nekakve ciljeve kojima svi drugi teže i kako to drugi čine. Neću, neću,neću...Drugačiji sam, jedinstven i unikatan na svoj način. Božić samo što nije pokucao na vrata i ne vodim računa o tome što ću staviti na stol,da li peći kolače ili neću jer me to ne zanima. Nisam od većine ljudi koji doslovno gledaju kako će sve protjerati kroz svoju guzicu kako bi moj otac rekao. Mene drugi stvari čine sretnim i to malene stvari jer sam skroman. Ne patim od visine, niti se kitim kojekakvim dodijeljenim titulama, ne naslikavam se i ne idem na kojekakve event-e,ne prodajem se za vrećicu "lajkova" na Fejsu kako to većina radi... Možda to i je greška, a možda i nije. Ne kaže se badava da tiha vode brege dere, zrno po zrno - pogača, kamen po kamen - palača. Iako ove godine ne planiram ništa od slatkiša raditi sasvim spontano i neočekivano dobio sam dva poziva. Jedan od sestrične, a drugi od meni najdraže i najiskrenije prijateljice. Sestrična me zamolila da njezinoj malenoj napravim tortu, a prijateljica kao i svake godine da radimo sitne kolače. Nitko veseliji i upotpunjeniji od mene.Mene to čini sretnim, napuniti ću baterije kao nikada, odmarati se uz pečenje i imati dodatnu zanimaciju. Prije par tjedana sam posadio pšenicu, a ne obično kako se sadi za svetu Luciju, a to samo zbog zdravstvenih razloga o kojima ću Vam nadam se uspjeti napisati do kraja godine.

Što se samog ovog jela tiče odlučio sam se za meni osobnu najdražu kuhinju-talijansku.A isto tako napokon da natipkam i nešto slano i kako bi većina reklo "konkretno jelo". :D Većinu sastojaka koje sam upotrijebio za ovo jelo gotovo da nikad ne upotrebljavam, no ponekad si dam oduška ili ako želim nešto brzo skuhati.Tako ćete tu moći pronaći gotovi mesni temeljac, vrhnje za kuhanje i bezobrazno skupu tjesteninu i sir u trokutićima za koje ne znam kad sam ih zadnji put jeo, a kamo li ih stavljao u jela. Isto tako dosta davno sam otkrio za pileće čvarke, no tek sada ih po prvi puta objavljujem i mogu reći da im je okus totalno identičan onim svinjskim, što po okusu, što po izgledu, a isto tako visokokalorično. Kad kuham obično uvijek iskoristim sve što je moguće, ogolim namirnice do samog kraja pa sam s toga i napravio ovaj chips od piletine, dok ću kosti iskoristiti za temeljac. Vrhove tikvice sam stavio u posudu s vodom da ih ponovo "obnovim", a to su samo neki od primjera. Takva su vremena nažalost došla, nema rasipanja i stroga racionalnost, što je ujedno jako bitna stavka svakog kuhara. Sve češće i češće radim povrće al dente iz samog razloga što je zdravije, a i zasitniji, svi vitamini i boja su bolje očuvani, iako većini ljudi je to strani pojam, navikli su sve prekuhavati, prezačinjavati. Zapravo sami sebi skakati u želudac, a i samim time sve više i više jesti jer ih nešto prekuhano ne zasiti dovoljno. Zato sam pred sami kraj ubacio tikvicu i brokulu jer se tu radi o dosta osjetljivom povrću koje ne treba previše termički obrađivati. 

A sad 'ajmo na recept! ;)

Sastojci potrebni za umak :

  • 4 velike glavice crvenog luka
  • 2  mesna temeljca ("srca"- oni od Podravke )
  • 1 vrećica gotove juhe od brokule i cvjetače
  • 1 svježa brokula srednje veličine
  • 1 svježa veća tikvica
  • 2 manjih pilećih prsa + kožica od piletine ( za chips )
  • 4 trokutića sira
  • 500 ml vrhnja za kuhanje
  • mlijeka po potrebi
  • sol i bijeli mljeveni papar ( po ukusu )

Sastojci potrebni za aranžiranje :
  • kuhana jaja
  • sušeni končići chilli-ja
  • chips od piletine 

  • + zelena i bijela tjestenina (tagliatelle - koristio sam od "Barille" ili bilo koji drugi prilog po želji )

Postupak :

U dubljoj posudi na plitkoj masnoći pirjajte crveni  luk koji ste prethodno nasjeckali na rezance. Pirjajte ga sve dok se ne počne karamelizirati, a zatim dodajte dva "srca" mesna temeljca. Podlijte s otprilike 200 ml vode, poklopite te ostavite 5 minuta da kuha na laganoj vatri.


 Nakon toga ubacite sadržaj gotove juhe od brokule i cvjetače, te dobro promiješajte. 

Ostavite da se kuha cca 5 minuta. A u međuvremenu očistite pileća prsa, te ih narežite na žlijen. Sotirajte ih na plitkoj masnoći sve dok se meso ne iskaramelizira, a opet pazeći da se ne prepeče i ostane suho. U posudu u kojoj pripremate umak dodajte vrhnje za kuhanje i sir u trokutićima. Začinite solju i bijelim mljevenim paprom po ukusu.


Nakon toga ubacite sotirana pileća prsa te ih ostavite 10-tak minuta da se kuhaju i dodatno omekšaju. Po potrebi i ovisno kakvu gustoću umaka želite možete ubaciti i malo mlijeka. Pred sam kraj kuhanja ubacite očišćenu brokula i isjeckanu tikvicu. 




Umaku pred kraj dotjerajte okus. Tjesteninu skuhajte po uputama s vrećice pazeći da je ne prekuhate. Ja osobnu uvijek kuham sve al dente ( iliti pod zub kako bi se reklo), ne volim prekuhavati svidjelo se to nekom ili ne. Aranžirajte s chilli rezancima, tvrdo kuhanim jajima i chipsom od piletine. 
Što se samoga chipa od piletine tiče, odvojio sam kožu od mesa, te sve skupa ispržio na dubokoj masnoći sve dok kožica nije poprimila zlatno-smeđu boju. Stavite na papirnati ubrus kako bi se izvukao višak masnoće, te neposredno prije posluživanja dodatno posolite po ukusu.






četvrtak, 19. studenoga 2015.

[Nikada ne reci sve : ] Churros

Svakog dana educiram se, istražujem i pratim prehrambene navike kod ljudi i još uvijek su zastupljeni veliki stereotipovi barem što se hrane tiče. Iz osobnog iskustva mogu reći da se ljudi boje isprobati nešto novo, neobično i slobodno da kažem nespojivo, ali nespojivo samo u njihovim glavama. Uzmimo samo jedan primjer da u jednom većem gradu doslovno na svakom uglu možete kupiti ćevape, kebabe i pizze. Ja apsolutno nemam ništa protiv takve hrane, dapače ali ljudima to jednostavno sve vrlo brzo dosadi i željni su isprobati nešto novo, pa čak i neobično. Ovako svi kopiraju ponudu jela međusobno, sve se svodi na jedno te isto. Vjerojatno se boje ako budu drugačiji od drugih da neće uspjeti, da im posao nije zagarantiran i sl.  Prije nekoliko tjedana vodio sam raspravu s jednom osobom koja nije u ugostiteljskim vodama, no kaže da bilo što novo se ponudi ljudi to jednostavno neće prihvatiti već se opet vratiti na klasične pizze, tjestenine,ćevape i kebabe. Po pitanju toga nitko ne može ulaziti u daljnu raspravu sa mnom jer uvijek kažem da će ljudi i dalje takvu vrstu hrane konzumirati jer se samo takvo što i nudi. Ako ćemo logično razmišljati, onda ćete reći da sam u potpunom pravu. U ljudima se nalazi jako puno strahova koji se manifestiraju kao nekakva vrsta "kočnice" koja im ne dozvoljava da razmišljaju.  Uzmimo za primjer ove churrose koji se poslužuju uz čokoladni umak s dodatkom chilli-ja. Većina ljudi bi reklo da neće niti razmišljati da isprobaju, a oni odvažniji će probati i nakon toga donijeti sud da li im se sviđa ili ne sviđa. 

Kad nešto neobično i nesvakidašnje pravite nemojte ljudima točno govoriti što ste stavili u to određeno jelo/slasticu već im dajte da kušaju. Mislim da je to najbolji način, barem što se mojeg iskustva tiče. Ljudi će uvijek osuditi nešto pa čak i da ne isprobaju jer je to vjerojatno u svima nama i možda mogu reći da je takav stav opravdan. Jedino ne volim kad netko nešto čuje, u ovom slučaju što se hrane tiče, a to je da nešto ne vole, takvi odmah donesu sud da to ne vole, a nisu niti se potrudili da to isprobaju. Svaka čast iznimkama, no takvih je još uvijek jako malo, no i  to se mijenja na moju i tuđu sreću. Sve recepte koje objavim na blogu napisani su do sasvim sitnih detalja, bez okolišanja, bez preskakanja i bez da izostavim bilo koji začin i sl. Kad za nekoga kuham ili pečem kolače uvijek dobro razmislim što ću gostima/kupcima reći jer ću na taj način odati i cijelu recepturu tog jela/slastice, ali čak i možda samo jedan sastojak može takvim zasmetati. Stoga imam sasvim drugačiju politiku svojeg poslovanja, jer ljudi očigledno što manje znaju, manje se muče i živciraju. :D

Churrose sam radio samo jednom u životu i mogu reći da su mi se jako svidjeli i to samo iz razloga jer su neobični. Porijeklo im je iz Španjolske, a to su biti njihove "štrcane" krofne. Pripremaju se identični način kao i profiteroli i princes krofne jer se radi o kuhanom tijestu kojega možete obogatiti s dodatkom kakaa ili čokolade u prahu i koje se isto tako mogu napuniti s voćnim nadjevima baš kao i naše krofne (krafne, pokladnice... ). Isto kao i kod izrade kuhanog tijesta za profiterole i princes krofne opet je jako bitno kako ćete umijesiti i ispeći tijesto. Tijesto izvana treba biti hruskavo s zlatno-smeđom bojom, a u sredini trebaju biti mekani. Za malo jednostavniju iliti kako bih rekao "light verziju" iste takve možete istisnuti s dresir vrećicom na masni papir za pečenje, te ih peći u pećnici, baš kao što i krofne možete ukoliko ne volite ili ne smijete konzumirati prženu hranu. U Španjolskoj ih poslužuju uz čokoladni umak s dodatkom chilli-ja ili uz tzv. "dulce de leche " (dulce = slatko, leche = mlijeko ). Nakon što je tijesto prženo ili pečeno u pećnici, još topli se uvaljaju u smjesu od šećera kristala i cimeta ili ih jednostavno možete posipati s šećerom u prahu. Meni osobno naše krofne su dosadile i htio sam jednostavno otići malo dalje i isprobati nešto što još nisam. Iako i dalje ostajem pri krofnama i nikad ih neću izostaviti ili izbaciti iz svoje kuhinje. :)

Sastojci potrebni za kuhano tijesto :

  • 300 ml vode
  • 2,5 jušne žlice šećera kristala
  • na vrh jušne žlice kuhinjske soli
  • 25 g maslaca
  • 3 jaja ( po mogućnosti domaća-ukoliko su jaja manja slobodno možete ubaciti još jedno jaje dodatno )
  • 130 g glatkog bijelog brašna

  •       + za tamne churros-e 
  •      1,5 jušna žlica gorkog kakaa

Sastojci potrebni za čokoladni umak :


  • • 200 g crne čokolade ( koristio sam onu klasičnu za kuhanje, ali možete i one od preko 50 % dijela kakaa )
  • • 30 g maslaca
  • • 125 ml mleka

Dodatni sastojci :
  • šećer kristal
  • cimet u prahu

Postupak :

U posudu u  kojoj ćete kuhati stavite vodu. Dodajte maslac, sol i šećer.

 Kad ta voda s dodatcima prokuha, maknite s vatre, u posudu dodajte brašno koje ste prethodno prosijali.


Smjesu dobro ručno ili uz pomoć miksera dobro razradite, te vratite natrag na vatru neprestano miješajući. Miješajte sve dok se smjesa ne počne odavajati od stijenki posude. Kad sam radio čokoladne churrose nisam tada razmišljao da gorki kakao u prahu prosijem s brašnom, te tada kuham, već sam ga naknadno dodao u kuhano tijesto. To je po meni ispravniji i bolji način pa se toga i pridržavajte, jer će se tada kakaov prah bolje povezati s tijestom. Dobiveno kuhano tijesto prebacite u drugu posudu i ostavite sa strane da se malo prohladi. Kad se tijesto prohladilo počnite dodavati jedno po jedno jaje. Dakle ubacite jedno jaje, dobro ga mikserom razradite, zatim dodate drugo, ponovite isto, te na kraju i treće jaje.




Tijesto treba biti svilenkasto i sjajno bez ikakvih grudica i homogeno.
Dobiveno tijesto prebacite u dresir vrećicu s zvjezdastim nastavkom, te ih štrcajte na masni papir za pečenje.


 Ukoliko Vam se tijesto bude lijepilo i malo teže izlazilo koristite kuhinjski nožić, te na svakom kraju tijesto samo prerežite s time da nož prethodno malo umočite u brašno kako se tijesto ne bi lijepilo i po nožu. 


Tijesto stavljajte na masni papir za pečenje, a u međuvremenu zagrijte u dubljoj posudi masnoću u kojoj ćete pržiti churrose. Pržite ih sve dok ne dobiju zlatno-smeđu boju. Ako budete radili s onim od kakaa pripazite kod prženja da ulje ne bude previše vruće jer postoji jako velika mogućnost da će Vam kakao zagorjeti i s time će churrosi postati gorki, pa čak niti valjanje u šećer ih neće spasiti. Pržene stavljajte na papirnati ubrus kako bi eventualno upili višak masnoće.

Svaki prženi churros dok je još topao uvaljajte u smjesu šećera kristala i cimeta. Ovaj dio možete preskočiti ili ih jednostavno samo posipati sa šećerom u prahu.



Za čokoladni umak čokoladu i maslac otopite na vatri. Pripazite da voda ne kuha dok se čokolada i maslac budu otapali, već da lagano struji, a isto tako da posuda u kojoj ćete otapati maslac i čokoladu ne dodiruje tu vodu jer postoji mogućnost da čak i malo zagori, uhvati se za stijenke posude. 
Maknite s vatre, te postepeno dodavajte mlijeko. Ukoliko Vam se ovaj umak tokom stajanja bude stegnuo samo posudu vratite opet na vatru ili ga jednostavno poslužite u posudama za fondue. 


U umak možete staviti i slatki chilli. U oba slučaja chilli dodajte zajedno s čokoladom i maslacem, te nastavite s daljnom izradom kako je opisano u receptu. Poslužite ih dok su još topli.






subota, 7. studenoga 2015.

[3,2,1 PECI : ] Kroštule


Još jedan novi recept iz emisije 3,2,1 peci kojega ste mogli gledati na RTL televiziji prošle godine. Prošle godine!? Ne vjerujem da je već toliko prošlo i da sad u ovo vrijeme sam bio u Zagrebu gdje smo snimali epizode. Odmah me uhvatila nostalgija tog vremena  jer ipak to nije malena stvar koja uključuje i dodatni stres i svaki tjedan relaciju Osijek-Zagreb, Zagreb-Osijek, a ujedno i jedno predivno novo iskustvo s profesionalcima gdje sam puno toga naučio, puno zabave i nezaboravnih trenutaka. Predzadnja epizoda tjedna koja je uključivala lisnato tijesto završavala se s temom, a to je "prženo". Toj temi sam se najviše radovao i bio sam samouvjeren da će ishod biti s puno pozitivnih kritika. 


Tema "prženo" je zaista nešto što ne zahtijeva da odstoji u hladnjaku preko noći, već se moglo direktno konzumirati, dok je za sve druge slastice zaista trebalo dosta vremena koje mi nismo imali pa su rezultati bili svakakvi. 
Za temu prženja odlučio sam se za kroštule koje su pokupile jako dobro kritike, no opet nezadovaljajuće. Rečeno mi je bilo kako sam lukavao odabrao slasticu, te da je jako jednostavna.  Nije ga problem ispeći i nadjenuti sa slanim ili slatkim nadjevom, ali zamijesiti ga i zadovoljiti sve kritike je jako teško što me dodatno koštalo, te time sam završio u prvom duelu s Željkom. O tome ću Vam malo kasnije pisati.


Za kroštule će Vam reći da su im to "kolači" djetinjstva, a to su zapravo prženi "kolačići" primorske i dalmatinske kuhinje koji se uglavnom pripremaju od jaja,brašna, šećera i alkohola. Tijesto se uglavnom sječe u trake i oblikuje po želji, a zatim se prže u dubokoj masnoći, posipaju sa šećerom u prahu i poslužuju.  Nikad ih nisam radio, pa sam se opet odlučio riskirati i probati nešto što dosad nisam. Istina je da su vrlo jednostavne, no opet tehnički treba dobro umijesiti ga i ono najbitnije, a to je pravilno tijesto ispržiti. Sve točno treba pogoditi : temperaturu ulja i do koje mjere ga ispržiti, a zatim odložiti na papirnati ubrus kako bi se izvukao višak masnoće. U ovom tijestu najveću ulogu ima alkohol koji će spriječiti da tijesto ne bude previše masno i to sam postigao. Meni su odlična i brza grickalica koju možete pripremiti za bilo kakvo obiteljsko okupljanje i nećete nikoga razočarati. Za one koji će "odskočiti" malo više predlažem Vam nekakav umak na bazi čokolade ( bilo da je od tamne ili bijele ). Savršeno su hruskave i nisu preslatke, baš po mojem ukusu. 

Sastojci potrebni za tijesto :


  •  2 jaja
  •  1 žlica šećera
  •  100 ml mlijeka
  •  100 g  maslaca
  •  ½ žlice ruma
  •  ½ žličice soli
  •  250 g glatkog bijelog brašna
  •  250 g oštrog brašna
Dodatni sastojci :
  • ulje ( za prženje )

Postupak :

Pjenjačom šećer i jaja dobro izmiješajte, dodajte mlijeko, maslac ( blago otopljeni ), rum i sol.
Još jednom dobro izmiješajte. Glatko brašno prosijte, te dodajte oba dvije vrste brašna u tekuću smjesu. Tijesto odmah tanko razvaljajte, te ga pomoću onog kotačića za tijesto izrežite na željene oblike, veličini i dužinu kao što sam ja na fotogafiji ili na drugačiji način kako volite ili želite. 

Ove sam narezao sjekačem na dužinu od 6 cm, zarezao ih po sredini, te ivice izrezane sredine prstima uvrnuo.
U dubljoj posudi za prženje zagrijte ulje, te ih pržite na srednjoj vatri, okretajući ih sve dok ne dobiju zlatno-žutu boju. 
Izvadite ih na papirnati ubrus i ostavite da višak masnoće ocijedi. Posipajte šećerom u prahu i odmah poslužite! I to je cijela mudrost ovih kroštula! :) Brzo, jednostavno, hruskavo i fino. 
S obzirom kako sam na lisnatom tijestu dosta kiksao žiri je odlučio da Željka i ja idemo u dvoboj. 


U dvoboju su bile "šaum role". Lisnato tijesto punjeno s kremom od bjelanjaka primjenjujući francuski način u kojemu se kuha šećerni sirup koji se dalje priprema s tučenim bjelanjcima. Tehnički Željki krema nije uspjela, ostala je vodenasta, dok je meni pošlo bolje za rukom. Ipak s bjelanjcima i izradom istih sam na "ti" i nije mi predstavljao nekakav strašan posao.

Super smo se zabavili, dijelili smo mišljenja te se savjetovali kako što bolje i kvalitetnije odraditi taj stres test. 
Njezine šaum role su bile ljepše od mojih, dok je kod mene tehnički ono najbitnije bilo bolje odrađeno, pa je time Željka napustila show, a ja sam krenuo dalje. :)


A po ovom receptu sam radio shaum role :

Sastojci :

  • 500 g lisnatog tijesta
  • 1 jaje
  • malo mlijeka

Dodatni sastojci 
  • šećer u prahu ( za posipavanje )  

Sastojci potrebni za nadjev :

  • 4 bjelanjka
  • 200 g šećera
  • 1/2 limuna ( samo sok )
  • 1/2 dl vode


Postupak : 
Lisnato tijesto razvaljajte i režite na uske dugačke trake širine oko 2, 5 cm. Kalupe za izradu Shaum rola umotajte jednom trakom tijesta od dna do vrha, tako da se preklapaju dvije trake jedna preko druge i pri dnu slijepite s malo bjelanka.
Shaum role premažite sa žumanjkom umućenim s malo mlijeka.
Pecite na 220C oko 15 min.



Bjelanjke istucite u čvrsti snijeg s 10 dkg šećera. Posebno kuhajte 10 dkg šećera s 1/2 dcl vode u gusti sirup. Tucite i dalje bjelanjke pa nalijevati posve lagano vruću šećernu otopinu u snijeg, sve dok smjesa ne postane posve gusta i sjajna. Pri kraju umiksajte i sok od limuna.



Pečene Shaum role još vruće skidajte s kalupa i punite nadjevom pomoću vrećice za ukrašavanje.
Gotove shaum role posipjte šećerom u prahu i poslužite.